Od kolega iz Srbije dobili smo obavijest kako su održali performans pod nazivom „Koliko košta znanje?“ povodom obilježavanja desetogodišnjice Bolonjske deklaracije. Napominju, kako su ovim činom željeli potaknuti svijest građana na posljedice koje je uzrokovao Bolonjski proces, ali i ukazati na enorman problem s kojim su suočeni posljednjih godina, a to je nekontroliran i stihijski rast školarina, opći kaos u nastavi i osiromašenje programa.

Iako je većina građana bila uz njih i smatrala kako bi znanje trebalo biti jednako dostupno svima, na svim razinama obrazovanja, našli su se i oni koji su se ograđivali od bilo kakvih komentara s objašnjenjem kako nisu dovoljno kompetentni da bi raspravljali o tim stvarima, jer to je stvar Vlade i države, a ne njih. Ovakav način razmišljanja pokazuje samo koliko smo još uvijek pasivni, jer zapitajmo se, ako se nećemo mi sami boriti za bolje sutra, tko će?!

Studenti su također postavili ptanje „Ako je znanje neprocjenjivo, što se zapravo kupuje na bolonjskom “tržištu znanja?“. – Ono što se kupuje zapravo nije znanje. Znanje se ne dobiva nego se stječe. Ono što nam prodaju, što naši roditelji plaćaju kroz porez, a zatim ponovo plaćaju kroz školarine, proces je prilagođavanja obrazovanja diktatu tržišta te osiromašenje i odumiranje “neprofitabilnih” znanja. Ukoliko se ovaj proces ne zaustavi, napominju, prostor obrazovanja će se ubrzo pretvoriti u „luksuznu pijacu“ za kupovanje diploma.